Od dvostrukog šampiona ATP finala do trostrukog grend slem finaliste, može li jedan od ovih ljudi biti sledeći prvi put veliki pobednik?
2010-te su bile teško vreme za grend slem proboje na muškoj turneji – bila su samo tri prva velika pobednika tokom cele decenije, a to su Endi Marej, Sten Vavrinka i Marin Čilić.
Ali već je bilo Peжnicu 2020-ih, a mi smo tek četiri godine – Dominik Tim, Danil Medvedev i nedavno Karlos Alkaraz i Jannik Siner su svi pokupili svoje prve velike turnire.
Dakle, da li ćemo videti još jedan prvi put grend slem šampiona u 2025?
Ako je tako, baš kao i juče sa ženama, imamo listu osumnjičenih o tome ko bi to mogao biti – tri najuspešnija aktivna muška igrača tek treba da osvoje svoju prvu grend slem titulu.
Svaki od ova tri igrača ima tri stvari u svom rezimeu – svi su stigli do najmanje jednog grend slem finala, stigli su do Top 5 na ATP rang listi, i osvojili su najmanje jednu „veliku“ titulu (Masters 1000, Olimpijske igre ili ATP finale).
Počinjemo sa…
Tejlor Fric
Fritz je postigao jedan od gore navedenih kriterijuma u svakoj od poslednje tri godine, osvojivši svoju prvu titulu na Masters 1000 u Indijan Velsu 2022. godine, ušao u Top 5 2023. godine, i – pre samo nekoliko meseci – stigao do svog prvog grend slem finala na Otvoreno prvenstvo. Takođe je stigao do finala ATP finala prošlog meseca i završio godinu na visokom broju 4 u karijeri.
Ukoliko veliki Kalifornijac osvoji bilo koji od četiri grend slema u 2025. godini, postao bi prvi Amerikanac koji je osvojio major turnir od Endija Rodika na Otvorenom prvenstvu 2003. godine – samo što je stigao do finala Otvorenog prvenstva ove godine, on je zapravo postao prvi Amerikanac koji je stigao do velikog finala od Rodika na Vimbldonu 2009. godine.
Zabavna činjenica: Fritz je ove godine zabeležio 11 Top 10 pobeda, treći najviše na muškoj turneji posle Sinnera (18) i Alkaraza (12). Dakle, ako dođe do poslovnog kraja bilo kog majora sledeće godine, pazi …

Fric je stigao do druge nedelje na sva četiri velika turnira ove godine – četvrtfinalu Otvorenog prvenstva Australije, četvrtom kolu Rolan Garosa, četvrtfinalu Vimbldona i finalu Otvorenog prvenstva.
Stefanos Cicipas
Tsitsipasova biografija je teža, sa Dva Grand Slam finale na Rolan Garosu 2021. i Otvorenom prvenstvu Australije 2023. godine, rekord karijere broj 3, i Peжnicu velike titule – osvojio je ATP finale 2019. godine i osvojio je tri Masters 1000, sve u Monte Karlu, 2021., 2022. i 2024. godine.
Grk je bio samo set – i kasnije, nekoliko gemova – daleko od svoje prve grend slem titule u Parizu pre tri godine, ali je na kraju izgubio od Novaka Đokovića u finalu u pet setova, 6-7 (6), 2-6, 6-3, 6-2, 6-4.
Uprkos tome što je ove godine prvi put ove decenije ispao iz Top 10, godinu je završio samo napolju na broju 11, a on će biti jedan od onih koje treba gledati posebno u prva dva velika turnira 2025. godine, jer…
Zabavna činjenica: svih osam puta Cicipas je stigao do četvrtfinala ili bolje na majorima su došli na prva dva majora u godini, Otvoreno prvenstvo Australije (jedno finale 2023. i tri polufinala 2019., 2021. i 2022.) i Rolan Garos (jedno finale 2021., jedno polufinale 2020. i dva četvrtfinala 2023. i 2024.). On je kombinovani 50-15 na ta dva majora, i 15-14 na druga dva majora.
Pozdrav Pariz 🇫🇷 pic.twitter.com/r5CFuH3KoQ
— Stefanos Cicipas (@steftsitsipas) 25 maja, 2024
Aleksandar Zverev
I na kraju, najuspešniji aktivni muški igrač koji tek treba da osvoji grend slem titulu, Zverev – i na mnogo načina, on je jedan od najuspešnijih muških igrača koji tek treba da osvoji grend slem titulu Ikada.
Rezime Nemaca je apsolutno prepun, počevši od dva grend slem finala u karijeri na Otvoreno prvenstvo Amerike 2020. i Rolan Garosu 2024. godine, a jedva je izgubio oba ta meča – imao je dva seta i brejk protiv Tima u Flašing Meadovsu pre četiri godine i dva seta protiv Alkaraza u Parizu ove godine.
U 2022. godini prvi put je stigao do broja 2, a zatim – nakon što mu je rang pao nakon što je propustio celu drugu polovinu te godine zbog povrede gležnja koju je pretrpeo na Rolan Garosu – vratio se na taj vrhunac karijere 2024. godine, čak i završivši godinu tamo.
Što se tiče velikih naslova, on ima sve od njih, uključujući dve ATP Finals titule 2018. i 2021. godine, zlatnu olimpijsku medalju u Tokiju 2021. godine i sedam Masters 1000 titula (Rim i Kanada 2017., Madrid 2018., Madrid i Sinsinati 2021. i Rim i Pariz 2024.).
Zabavna činjenica: svaki igrač koji je osvojio ATP finale dva puta osvojio je bar jedan major turnir u karijeri, osim Zvereva, do sada – pa ako se taj obrazac održi, Nemac je u nekom trenutku dužan za jedan…

Zverev je bio jedan od samo dva igrača koji su osvojili više Masters 1000 titula ove godine, zajedno sa Sinnerom.
Počasna priznanja
Postoji još sedam aktivnih muških igrača koji imaju dva od tri gore navedena kriterijuma, uključujući tri aktuelna Top 10 igrača.
Slučaj u tački Kasper Ruud, koji je trenutno rangiran broj 6. Norvežanin nije osvojio „veliku“ titulu, njegova najveća titula do sada dolazi na ATP 500 turniru u Barseloni ove godine, ali je stigao do tri grend slem finala – Rolan Garos i Otvoreno prvenstvo Amerike 2022. i Rolan Garos ponovo 2023. godine – i stigao je čak do broja 2 na ATP rang listi. Takođe je stigao do finala ATP finala 2022. godine.
Tu je i svetski broj 8 Andrej Rubljov, koji je rangiran kao broj 5 i ima dve Masters 1000 titule, u Monte Karlu 2023. i Madridu 2024. godine, ali tek treba da stigne do velikog finala – ipak je bio u 10 velikih četvrtfinala (uključujući najmanje jedan na svakom majoru).
I Srpskohrvatski / srpskohrvatski, trenutni svetski broj 10, nedostaje samo grend slem finale – ipak je bio u tri grend slem polufinala. On takođe ima dve velike titule, obe u 2017. godini – osvojio je svoj prvi Masters 1000 turnir u Sinsinatiju te godine, kao i ATP finale. Takođe je rangiran kao broj 3 na svetu.
Malo niže, broj 13-rangiran Holger Rune ima veliku titulu (Masters 1000 događaj u Parizu 2022) i bio je do broja 4, ali njegovi najbolji grend slem rezultati do sada su tri četvrtfinala.
I na kraju, tri bivša vrhunska igrača koji su bili u akciji i van akcije u poslednjih nekoliko godina zbog povrede, od kojih svi samo nedostaje veliku titulu. Miloš Raonić, bivši broj 3 i finalista Vimbldona 2016, nije igrao od leta zbog povrede ramena. Kevin Anderson, bivši broj 5 i dvostruki glavni finalista na 2017 Otvoreno prvenstvo i 2018 Vimbldon, izašao iz penzije u 2023, ali nije igrao u više od godinu dana u ovom trenutku. I Kei Nišikori, bivši broj 4 i finalista US Opena 2014, koji je imao prilično povratničku sezonu – vratio se iz povrede u martu rangiran broj 351 i popeo se skoro 250 mesta u prvih osam meseci unazad, završivši godinu odmah izvan Top 100 na broju 106.
2025 trening počinje !! 💪
— Kei Nišikori (@keinishikori) 11 decembra, 2024

