Zašto Vimbldon trpi

Zašto Vimbldon trpi

Često je klubu All England potrebno vreme da dođe tamo, ali gotovo uvek uradi pravu, kao i pametnu stvar.

Ovo je bio neuobičajeno izazovan, frustrirajuć i – uz rizik od preterivanja – opasnog Vimbldona. Devet uzastopnih dana London je bio zahvaćen onim što su zvaničnici All England Cluba nazvali „upornim vlažnim vremenom“. Neki igrači su bili zarobljeni na licu mesta kroz tri ciklusa obroka, čekajući da se njihovi mečevi pozovu, nastave, premese ili otkažu. Drugi su zadobili povrede na vlažnom terenu. Možda smo videli novi rekord utvrđen za najdužu utakmicu Yahtzeea.

Ipak, evo neverovatne stvari. Uprkos obilju prekida, povreda i ponižavajućih mečeva, igrači su se oglasili skenerom – ako ih je bilo – javne žalbe na turnir. Jedino što je bilo nezagađeno vremenom bila je odanost takmičara. Sedeći u glavnoj sobi za intervjue tmurne, prohladne večeri nakon što je izgubila meč četvrtog kola od Bardore Krejčikove, Danijela Kolins je upitana šta misli o svom poslednjem Vimbldonu.

Kolins, koji odlazi u penziju krajem godine, odgovorio je: „Samo mislim da je istorijsko očuvanje, ono što oni rade ovde, tako, tako posebno. To je jedan od najposebnijih događaja u istoriji sporta. Uvek volim da dolazim ovde. Osećam toplinu od ljudi koji su uložili toliko truda iza ovog događaja i zaista ga napravili onim što jeste. To je samo jedno od najboljih iskustava koje možete da imate kao sportista.“

Danijela Kolins je ljubiteljka Šampionata.

Danijela Kolins je ljubiteljka Šampionata.

Osećanje i poštovanje koje je izrazio Kolins ponovio je jedan igrač za drugim, čak i kada su razmišljali o donošenju flipera i gnjuranja umesto reketa u klub. Veteran Gael Monfils, za koga su tereni na travi Rubikova kocka, rekao je novinarima: „Voleo bih da mogu da igram mnogo bolje ovde jer mi se to mesto zaista sviđa. Sviрaju mi se vibracije. Predivan je, kao stvarno, stvarno predivan turnir.“

Tokom prve nedelje Medison Kiz je vimbldon nazvala „vrhuncem tenisa“, a Novak Đoković je, ubrzavajući povratak sa manje operacije, priznao: „Sama pomisao da propuštam Vimbldon jednostavno nije bila tačna. Nisam želeo da se bavim tim.“

Koko Gauf je objasnila da, iako joj je ovo bio peti krug na Vimbldonu, osećaj je kao novo, sveže iskustvo svake godine. „Imam posebne uspomene“, kaže ona. „Ne znam da li je to zato što je to bio moj prvi veliki turnir, ili samo Vimbldon sam po sebi“.

Vimbldon je najmanje uspešan Slem Koko Gauf sa dobrom razlikom, ali njena ljubav prema turniru je neobuzdana.

Vimbldon je najmanje uspešan Slem Koko Gauf sa dobrom razlikom, ali njena ljubav prema turniru je neobuzdana.

Ova i brojna druga, slična svedočenja proizvedena tokom prve sedmice-plus turnira su upečatljiva s obzirom na to kakvi su bili uslovi, kao i koliko može da bude frapantna i prevrtljiva vaša tipična ATP ili WTA zvezda. Međutim, još je izvanrednije to što prestiž starog Vimbldona raste u isto vreme kada su status kvo i mnoge manifestacije tradicije u tenisu i izvan njega pod stalnim napadom. Ovih dana, poremećaj se često smatra kul, a promene se često smatraju nedvosmisleno poželjnim.

Nije iznenađujuće da svake druge nedelje, čini se da neki entitet ili neki drugi pronalaze magični metak za proširenje popularnosti tenisa – za napuštanje statusa kvo. To je možda novi, modernizovani sistem bodovanja te vrste koji se sudi od strane ATP-a i na brojnim iskačućim izložbama. Neki žele da podstaknu fanove da viču i vrište na sadržaj svog srca tokom igre. Drugi reformisti eliminisali bi vremenski zahtevne mečeve najboljih od pet seova, a televizijski rukovodioci imaju svoje samozainteresovane vizije. Naravno, neko tamo uvek govori o „pretežno belom“ pravilu odeće koje je toliko sastavni deo naše ljubavi prema Vimbldonu – i takvoj glavobolji za trgovce odećom.

Ipak, status turnira koji je vezan za tradiciju od svih nastavlja da cveta. Tejlor Fric je rekao da bi, ako bi imao izbor da osvoji bilo kog majora, igrač koji bi izabrao bilo šta osim Vimbldona „verovatno lagao“.

Fricova pobeda nad Zverevim oborila je rekord Vimbldona od 34 meča u pet seova, postavljenih 1969.

Fricova pobeda nad Zverevim oborila je rekord Vimbldona od 34 meča u pet seova, postavljenih 1969.

Ali greška je pretpostaviti da se Vimbldon poštuje jer igrači moraju da se muvaju u belom šortsu, najavljivač obraćanja javnosti zvuči kao zvezda na mesečini uvezena iz Pozorište remek-dela, a mesto je choc-a-block sa „Magical Amethyst Blue“ hortenzijama i drugom florom.

Pravi sEcret of Wimbledon is that it works as well as it looks.

All England Club ima zaslepljujući rezultat kada je u pitanju donošenje mudrih odluka, vraćajući se sve do (za naše potrebe) do 1968. godine, kada je Vimbldon postao prvi od Grend slem turnira koji je otvorio svoja vrata profesionalnim igračima. Odluka je izazvala eksploziju interesovanja za igru i gotovo odmah stimulisala živahne – a često i blesave – pozive na dubokih šest svega što bi se moglo smatrati „tradicionalnim“ (kodom za zaostale, ili preterano konzervativne).

Istina, Vimbldon je ponekad kasnio na žurku. Klubu je trebalo 34 godine da se poklopi sa politikom Ju-Es opena da dodeli jednak novac od nagrade ženama. Bila je greška što je klub odoleo odobravanju taj-brejka u petom setu sve dok je to bio. Australijan open je imao krov koji se povlačio 21 godinu pre nego što je Vimbldon skinuo niz jeftinih mesta na Centralnom terenu i instalirao svoj klizni poklopac.

Sa druge strane, dok je Vimbldon polako prihvatao promene, njegovo renoviranje je bilo toliko u skladu sa originalnim konceptom – „vajbom“ o kojem je Monfils govorio – da su gotovo neprimetne. Često je potrebno vreme vimbldona da bi se došlo do toga, ali gotovo uvek radi ispravno kao i pametna stvar. Ponekad, uz malu pomoж prijatelja.

Uzmi problem sa krovom. Turniri nisu dodavali toppere samo da bi igrači bili suvi i navijači od zahteva za povraćaj novca. Oni su se radovali dodatnom prihodu koji će deliti (dnevne/noćne) sesije. Međutim, cena za dobrosusedu igrača bila je teљka i dobro dokumentovana. Noćni mečevi se sada rutinski završavaju narednog dana, često u malim satima, potegnuvši mnoštvo pitanja koja se vrte i oko zdravlja i pravednosti.

Na Rolan Garosu, koji je uveo noćnu igru 2023. godine, Novak Đoković ove godine nije uspeo da savlada Lorenca Musetija u trećem kolu do posle 3 ujutru. Branilac titule je potom gurnut u pet setova u svom meču koji je usledila, pre nego što je povredio koleno i napustio turnir. Noćne seanse u Parizu takođe su dale ženama kratak škripav, iz praktičnih razloga koji ovde nisu važni. Malo je verovatno da će tri Slema koja imaju podeljene sesije abdicirati noćni tenis i prihode koje ostvaruje.

Vimbldon je sada jedini mejdžor gde rezultati ne mogu biti kompromitovani mečevima koji se završavaju prekasno.

Vimbldon je sada jedini mejdžor gde rezultati ne mogu biti kompromitovani mečevima koji se završavaju prekasno.

Na Vimbldonu, lokalno Gradsko veće Mertona uvelo je policijski čas u 23 časa za Vimbldon 2009. Klub je to prihvatio sa jednačinom, i uvek je odbijao mamce splitske sednice. To je sada jedina glavna stvar u kojoj rezultati ne mogu biti kompromitovani utakmicama koje se završavaju prekasno.

Ons Džabeur ima dobar razlog da ima pomešana osećanja prema Vimbldonu i svim takmičenjima i huplama koje dolaze uz to. Bila je paralizovana pritiskom igranja finala na najgledanijem teniskom turniru od svih njih u poslednje dve godine, što je poniženje koje je pošteđena ove godine kada je izgubila u trećem kolu od Eline Svitoline.

Ali ovo je rekla i za Vimbldon:

„Osećam se kao da kada mi se ljudi obraćaju kada sam u prolazu, ili vežbam, iskreni su. Žele da pobedim. Nije kao na drugim turnirima, gde govore iste reči svim igračima. ‘Želim da pobediš.’ Onda dođe sledeći, žele da i oni pobede. Osećam se kao da sam stvorio odličnu vezu sa gomilom ovde. To je, kao, иista ljubav. Kao ništa (netačno) iza toga.“

Sada kada bi All England Club mogao da radi na eliminisanju te dugotrajne magle koja prolazi za kišu u Londonu, Vimbldon bi bio savršen.

Avatar photo
O autoru
Nikola Čavić
Nikola Čavić je priznati novinar i trenutni urednik sajta Super Sport. Rođen i odrastao u Srbiji, Nikola je svoju strast prema sportu pretvorio u uspešnu karijeru, sa višegodišnjim iskustvom u izveštavanju o nacionalnim i međunarodnim sportskim događajima. Poseduje izuzetno znanje o različitim sportovima, posebno o fudbalu, košarci i tenisu, što mu omogućava da pruži dubinske analize i originalne sportske priče. Kroz svoju ulogu na čelu redakcije Super Sport, Nikola nastoji da održi visok standard profesionalnosti i tačnosti u sportskom novinarstvu.