„Bio je fit, brz i sjajan u mreži“, rekao je zemljak Toni Trabert, koji je bio partner ovoj zvezdi Dejvis kupa i Holu slavnih.
Bilo je vreme kada teniserima ništa nije bilo važnije od Dejvis kupa. Malo ko je pokazao svoju posvećenost takmičenju sa više lojalnosti od Vika Seiksasa, koji je preminuo 5. jula u 100. godini.
Sedam uzastopnih godina, od 1951-’57, Seixas je predstavljao Sjedinjene Države u finalu Dejvis kupa, u onome što se tada zvalo „Runda izazova“. Svi viđeni su odigrani protiv moćnih Australijanaca. Ali samo jednom su Seixas i njegovi sunarodnici Amerikanci trijumfalno podigli Dejvis kup. Ta pobeda došla je 1954, u Sidneju, pred više od 25.000 navijača Australije na ikoničnim travnjacima Teniskog kluba Beli Grad. Godinu dana ranije, u Kojongu u Melburnu, Seixas je izgubio petu i odlučujuću gumu od Kena Rouzvola, briljantnog Australijanca koji je kasnije dobio nadimak „Mašina za šlogiranje sudnjeg dana“.
Ali 1954. Runda izazova je poиela tako љta je Trabert osvetio za poraz od Hoada. Uprkos tome što je prethodno izgubio osam uzastopnih mečeva od Rouzvola, Seixas je potom odigrao jedan od najboljih mečeva u karijeri, u četiri seta srušio okretnog Australijanca jedini put u karijeri. Po običaju, Seixas je pobedu zaslužio okretnim pokretom, hrskavim volejima i, u ovom slučaju, planom igre koji se oslanjao na napad na Rouzvolov slabiji forhend.

Vik Seiksas (levo, daleko teren) i Toni Trabert igraju ken Rouzvol (levo, blizu terena) i Lu Hoad u Dejvis kupu dubl na stadionu Vajt Siti u Sidneju u Australiji. Svojom eventualnom pobedom Amerikanci su stegli izjednačenje i vratili Kup u SAD posle petogodišnje suše.
Pošto su SAD vodile 2:0, Seixas i Trabert su imali priliku da donesu kući dragoceni pehar duplom pobedom nad Hoadom i Rouzvolom. Nije bilo lako, ali tokom četiri tesna seta, Amerikanci su izašli kao pobednici i doneli Dejvis kup kući prvi put od 1949.
„Bio je to sjajan trenutak“, napisao je Seixas u svojoj knjizi, Udarni termin tenis“ jedno od onih uzbuđenja jednom u životu i kulminacija višemesečne fizičke i mentalne pripreme.“
Seixasov trud u Sidneju bio je vrhunac karijere Dejvis kupa u kojem je zabeležio rekord od 38-17. Iza Kupa, njegov rezime uključivao je pobede u singlu na Vimbldonu (1953) i prvenstvu SAD (1954), kao i dodatnih 13 Grend slem duplih titula u muškoj (pet) i mešovitoj (osam). Seixas je ušao u Međunarodnu tenisku kuću slavnih 1971. Dugo najstariji živi indukt, Seixas se često šalio: „Više bih voleo da sam najmlađi.“

Vik Seiksas u tinejdžerskim godinama, u Čarter školi Vilijam Pen u Filadelfiji, i na Univerzitetu Severne Karoline.
Elijas Viktor Seiksas mlađi rođen je 30. avgusta 1923. u Filadelfiji. Njegov otac je radio u vodovodnoj opremi. Jedinac, Seixas je pratio oca u lokalni klub i sa pet godina je igrao tenis.
U Pen Čarteru, lokalnoj pripremnoj školi, Seixas je slovio u tenisu, bejzbolu, stazi, skvošu i košarci.
„Oduvek sam sebe smatrao frustriranim bejzbol igračem“, rekao je jednom prilikom. „Držao sam se tenisa samo zato što sam bio bolji u tome“.
Jedan od najboljih juniora u zemlji tokom 30-ih, Seixas je ušao na Univerzitet Severne Karoline u jesen 1941. Takav je tada bio svet tenisa da je godinu dana kasnije Seixas rangiran kao broj 9 u muškoj diviziji SAD. Tokom narednih četvrt veka, od 1942-’66, Seixas bi bio rangiran u Američkom top deset 13 puta – u svojim tinejdžerskim godinama, 20-ih, 30-ih i 40-ih godina.
„Bio je fit, brz i sjajan u mreži“, rekao je Trabert.
Kada je izbio Drugi svetski rat, Seixasovi teniski snovi su privremeno skrenuli sa koloseka. Prijavio se u vojni vazduhoplovni korpus 1942. Seixas je proveo naredne tri godine kao instruktor letenja, a takođe je odslužio kaznu u Novoj Gvineji i Tokiju. Po povratku na koledž u jesen 1946, Seixas je nastavio da meša tenis, košarku i skvoš i zaradio je B.S. u trgovini sa Univerziteta u Severnoj Karolini 1949.
Tih dana, igračima je obično data šansa da igraju velike turnire samo od strane svog nacionalnog asoaciations. USLTA (sada USTA) je 1950. poslala Seixas, Art Larsen, Shirley Fry i Doris Hart na turneju koja je počela u Južnoj Africi, uputila se na sever Evrope i završila na Vimbldonu. U svojim debitantskim nastupima, Seixas se plasirao u četvrtfinale Rolan Garosa i polufinale na Vimbldonu.
„Mogao bi da proputuješ svet i živiš kao kralj“, reče Seixas. Ovo je bila pred-Open era, jedini način na koji su igrači zarađivali bio je kroz razne i prilično nasumične oblike obeštećenja koji se smatraju „troškovima“, kao i povremenim isplatama ispod stola koje retko kada ikada dostignu četvorocifrenu ocenu.
Tokom godina dok je bio jedan od najboljih deset igrača na svetu, Seixas je dopunio svoje prihode radeći u očevoj radnji. Jednom, kada je mušterija primetila da nije video Seixas neko vreme, Seixas je odgovorio da je igrao tenis tri meseca u Australiji. Reče mušterija, nisi morao da ideš tako daleko, ima terena odmah niz ulicu.
Tokom godina dok je bio jedan od najboljih deset igrača na svetu, Seixas je dopunio svoje prihode radeći u očevoj radnji.
Dok je Dejvis kup bio Seixasov kvintesencijalni američki momenat, njegov kraljevski uspon došao je 1953. Nosilac drugi na Vimbldonu, Seixas se plasirao u finale sa par pobeda u pet semena u četvrtinama i polufinalom nad parom veštih Australijanaca. Prvo Lu Hoad, a onda 18-godišnje čudo koje je moglo da pogodi svaki pogodak u knjizi (zamislite pravi spoj Lejvera i Rodžera Federera). Serviranje u šest-sve u petom setu (tada bez taj-brejka), Seixas je pao volej-40, da bi se izupreo iz tog gema i na kraju dobio meč, 5-7, 6-4, 6-3, 1-6, 9-7.
U polufinalu, Seixas je igrao adroit levorukog, Mervina Rouza. Sa dva seta na jedan, Seixasov fitnes je dobro došao kada je poveo sa 6-4, 10-12, 9-11, 6-4, 6-3. Finale je bilo prozaičnije, Seixas je pobedio Dejna Kurta Nilsena, 9-7, 6-3, 6-4. Njegova nagrada za osvajanje najvažnije titule u tenisu: potvrda o poklonu od 25 funti u prodavnici u Pikadili cirkusu. Seixas je kupio džemper.
Sećajući se Hall of Famer Vic Seixas, lica američkog tenisa, koji je prošao sa 100 godina.
Petnaesestruki veliki šampion, uključujući vimbldonski šampionat u singlu 1953.
Seixas je indukovan u ITHF 1971. Naše misli su sa njegovim prijateljima, kolegama i porodicom. pic.twitter.com/Rkv8p8M2Jq— Međunarodna teniska kuća slavnih (@TennisHalloFame) 6. jula 2024.
Godinu dana kasnije usledio je trijumf Seixasa u singlu na Nacionalnom prvenstvu SAD (sada poznatom kao US Open), tituli koju je osvojio u 31. godini. Pored singla, Seixas je te godine osvojio i muški dubl sa Trabertom i mešovito sa Doris Hart. Sve što je rečeno, on će odigrati događaj rekordnih 28 puta između 1940. Krajem 1966, u 42- oj godini, Seixas je pobedio 20-godišnju buduću Kuću slavnih, Stena Smita. Said Smith u 2019 New York Magazine članak: „Njegova igra je bila malo zglobna, sa ovim lepim isečnom bekhendom, ali najviše se sećam koliko se dobro kretao“.
Nekoliko nedelja pre te pobede nad Smitom, na Šampionatu Pensilvanije na travi, Seixas je pobedio u skoro četvoročasovnom epu protiv 22-godišnjeg Bila Bourija sada neponovljivim rezultatom 32-34, 6-4, 10-8.

Seixas na US Openu 2014, a u skorije vreme i sa svojim prijateljem Alenom Hornblumom. „Uprkos svojim fizičkim nemoćima, uvek je optimističan i pozitivan“, kaže Hornblum. „Momak je stvoren da gleda napred i gura dalje, bez obzira na prepreke.“
Van linija, Seixas je servirao igru na razne načine. Tri puta je bio kapiten Dejvis kupa SAD, a postavljen je za sudiju turnira na Us Openu 1971. Takođe je bio direktor tenisa prestižnog odmarališta Grinbrier u Zapadnoj Virdžiniji, kao i mesto nastavnika u hotelu Hilton u Nju Orleansu.
Seixas se 1989. preselio u Severnu Kaliforniju, gde je tokom poslednjih godina života bio smešten nadomak San Franciska u klubu u Harper Pointu, koji se nalazi u Mil Veliju (okrug Marin).
by Joel Drucker, historian-at-large, International Tennis Hall of Fame