Martina Navratilova i njen pobednički niz od 40 mečeva na Vimbldonu: „Skoro da zaboravljaš kako gubiš“

Martina Navratilova i njen pobednički niz od 40 mečeva na Vimbldonu: "Skoro da zaboravljaš kako gubiš"

Devetosmogodišnji šampion Vimbldona predaje se doslednosti poljskog broja jedan

Martina Navratilova, devetosatna šampionka Vimbldona, priznaje u intervjuu za Laureus Spirit of Sport.

Pitanje. Hajde da pričamo o nekim igračima koji će se ove godine takmičiti na Vimbldonu, počev od Koko Gauf, aktuelne šampionke US Opena i kandidata za nagradu Laureus World Revelation of the Year 2024.

Odgovoriti. Pritisak je pao na Koko. Ona je čudo od svoje 12 godine, očekivalo se da će biti šampion. Videli su da ima fizičku sposobnost, mentalni kapacitet i, pre svega, volju da svaki dan izlazi na videlo i naporno radi kada niko ne gleda. Mislim da se neko vreme osećao kao da nije doraso zadatku, ali sada kada je osvojio US Open, pritisak je isključen i može da nastavi da raste. Tako da je bilo sjajno videti je kako rešava situaciju, posebno na US Openu. To može biti blagoslov ili prokletstvo kada je publika uz vas. Ako napravite dvostruku grešku, 20.000 ljudi viče ‘Uuuuhhhh!’ Ali u isto vreme, kada napraviš dobar šut ili osvojiš poen, oni polude. Živela je od te energije i rasla tokom turnira. Usporila je, jer mislim da je prve dve godine bila veoma uzbuđena. Kada sam bio na turneji, rekao bih sebi: „Ova devojka će goreti“, jer ne možeš imati taj intenzitet u svakom trenutku. Sada zna kada stižu važne tačke, kada da se malo opusti i kada da se ponovo priključi.

Ima odliиan servis. Ponekad promaši drugi servis, ali i dalje ima veliku moć. Udara lopticu pri 125 milja na sat, što je dobar problem. Njegova Ahilova peta je njegovo pravo. Stisak je toliko ekstreman da ograničava mnogo toga što možete da uradite sa loptom, ali će se prilagoditi njemu i smisliti kako da pobedite sa njom. Iako igrači gledaju na to pravo, nisu u stanju da ga iskoriste. Jedini način da otvorimo stazu je da pomeramo ljude, a Koko pokriva stazu verovatno bolje od ikoga. Mislim da je brža od bilo koga drugog, pa joj to nalaže da njen forhend ne bude tako dobar. Dovoljno je dobar, a bekhend je zvezdani. Ima drop šote. Pomera se i napred i sa jedne na drugu stranu. Može da te pobedi svojom moći ili svojom odbranom, a nema mnogo ljudi koji to rade.

Q. Šta je sa aktuelnom šampionom SW19 (Vimbldona) Marketom Vondrousová?

R. Kada je osvojio Vimbldon, imao sam pomešana osećanja. Bilo bi bolje za ženski tenis da je Ons Džabeur dobio taj meč. Imao sam veliki pritisak na sebe: za arapski svet i za žene, posebno u arapskom svetu i Africi. Ona bi bila prvi igrač – muško ili žensko – sa tog kontinenta koji je pobedio. I taj pritisak ju je poиeo bolje.

Sa druge strane, Markéta, mislim da je planirala da ide kuжi posle prve runde! Mi Česi imamo igru koja se prilagođava svakoj podlozi. Dobro su nas nauиili. Odrastamo na glini, ali možeš da igraš na travi. Kako je napredovao, shvatio je da može da igra na ovoj podlozi. I u finalu se nije unervozila. Kao Čehinja, podržavao sam je, ali globalno, podržavao sam Onsa.

Markйta je stigla kao veliki talenat. Mislili smo da жe uraditi velike stvari, ali nije. Bilo je u prvih 20, ali niљta viљe. Onda je imala napred-nazad zbog povreda, a onda se vratila i ušla u top 10, i ispunila ta očekivanja, prilično ih je dobro ispunila.

Q. I svetski broj 1, šampionka Otvorenog prvenstva Francuske i Laureus Svetska sportistkinja godine nominovana za Igu Witek?

R. Iga je broj jedan iz nekoliko razloga i najdosledniji je igrač koji postoji. Rajbakina ima odličan servis, može da vas skine sa terena, a Sabalenka ima najbolju igru: kada je u formi, veoma ju je teško pobediti. Ali Iga je bliћi svom najboljem. Ima sigurniju igru. Ima ravan bekhend, forhend je veoma otvoren, skida ljude sa terena, i prelepo pokriva teren, razume geometriju terena. Šta ako doda drop šot u svoju igru? Zanima me.

Još uvek ima mnogo toga da popravi u svojoj tranziciji, ali je već broj jedan i dominirala je poslednje dve godine. Dakle, Iga ima mnogo moguжnosti. Ona je učenica igre i, bez sumnje, gladna je titula, a još uvek ima 22 godine. Čak i ako se ništa ne promeni, osvojiće još mnogo Majora. Ali ako se poboljša, budite oprezni.

Q. Prošlo je 40 godina od jednog od najneobičnijih uspeha tenisa, vašeg pobedničkog niza od 74 meča, koji ostaje rekord. Kakva sećanja imaš na tog raca?Je?

R. Kad se vratim unazad, te dve godine su bile najbolje u mojoj karijeri. Ne znaљ kada se to dogaрa, ali bilo je. Bio sam na pobedničkom nizu od 55 mečeva kada sam izgubio od Hane Mandlíková u finalu prvog turnira 1984. Još uvek se sećam te utakmice, u San Francisku. I bio sam dve pobede daleko od pobede nad rekordom Kris Evert. A ja sam rekao sebi: ‘U redu, moraжu da poиnem sa drugim nizom’. A onda nisam izgubio do poslednjeg turnira u godini. Tako sam izgubila prvi turnir u godini, a potom i polufinale Australijan opena, protiv Helene Suková. To je bio niz od 74 utakmice. Takođe, istovremeno, Pem Šriver i ja smo imali pobednički niz u dublu (kao tim su osvojili Kalendar slem 1984). Tako da sam izgubio kao tri meča u dve godine, kako u singlu, tako i u dublu.

Bilo je ludo. Skoro da zaboravljaљ kako gubiљ kada se to desi. Bio sam veoma samouveren jer sam znao da ne moram da dajem sve od sebe i da mogu da pobedim bilo koga. Samo sam morao da igram… Normalno. Znaљ da si pokrio sve baze. Imao je bolji servis od bilo koga, bolji forhend od bilo koga. Bolje parče nego bilo ko drugi. Na internetu? Zdravo?

Bilo je to zabavno putovanje, ali u isto vreme je bio veliki pritisak jer je to jedina stvar o kojoj žele da pričaju: niz. I na kraju me je pritisak orasto posvaрao, kada sam izgubila od Helene Suková, jer sam trebala da osvojim sedam mejdžorova zaredom. Pobedio je poslednjih šest. Tako da sam vezan za Margaret Kort. I verovatno se neće ponoviti. Ne niz od 74 meča ili tih šest glavnih u nizu.

Selo je bolje. Prosečna igračica je sposobnija da pobedi najbolje nego što je bila pre 20 ili 30 godina. Nije da su imali lake utakmice, već da su znali da će pobediti bez obzira na sve. Nekako, protiv većine igrača, čak i u lošem danu, stalno je pregurala te mečeve. Za današnje igrače, u lošem danu, gubite, jer su ostali igrači bolji. Dakle, ove nizove je teže spojiti, bez sumnje, jer je nivo viši. Cilj niza bio je da se nadmaši Krisov rekord. Kada si tako blizu, želiš to da uradiš. Kada prođeš 30 ili 40 utakmica, a Krisov niz 56, počneš da razmišljaš o tome.

Mnoge stvari moraju da idu kako treba. U lošim danima, moraš da igraš protiv inferiornih igrača. Ne možeš da se razboliš, ne možeš da se povrediš. Zvezde moraju da se poravnaju. A novinarima ne pomaže da pričaju o tome posle svake utakmice. Kao, „O moj Bože, pitaj me nešto drugo“

Q. Šta biste danas uradili drugačije u istoj situaciji?

R. Postoje dve stvari koje bih uradio drugačije kada bih mogao to da uradim ponovo. Dobio bih trenera kada sam prvi put prebegao 1975. Bio sam šest godina bez trenera, igrao sam sam. A druga stvar je da bih igrao manje. Ali nismo bili toliko fokusirani na majore. Kris i ja nismo čak mnogo puta igrali na Australijan openu i Otvorenom prvenstvu Francuske jer nisu bili toliko važni. Treći najveći turnir u godini bilo je WTA finale, naš Masters, krajem godine. To su bila tri turnira na kojima si stvarno želeo da pobediš.

Na kolo, van Slemova, pokušao sam istim intenzitetom. Radio sam jednako naporno na svim ostalim turnirima. Kao sportistkinje, morale smo da se uverimo da je naša turneja bila uspešna. Jer ako muški sponzor ode, naći će još 20. U sluиaju ћena, ako ne uspemo, to moћe biti kraj svega. Zato smo se osećali odgovornim za podršku turneji i to što smo se uverili da su sponzori srećni, što je značilo da igramo možda i više nego što želimo.

A ja bih igrao manje dublova. Odigrao je sve turnire, dubl i singl. U Novakovim godinama sada sam verovatno odigrao još oko 600 mečeva u singlu i verovatno još 800 mečeva u dublu. Sada bih uzeo malo vremena u sred godine da se oporavim. Najviše mi je trebalo tri nedelje tokom godine. I većinu vremena je bilo nedelju ili dve i onda bi ponovo igrao. Većinu godina je igrao između 18 i 20 turnira godišnje. Plus majori, ima ih 25, pola godine ste na turneji. U današnje vreme, ženski igrači su mnogo pametniji. Tada je bilo drugačije. Završili ste u nedelju, putovali ste u ponedeljak i odigrali utakmicu u utorak, na novom mestu. Bilo je 32 igrača u žrebu, tako da ste igrali pet singlova, četiri dubla. Da putujem na tri turnira, natopio bih 27 majica. Jer sam hteo da odigram 27 utakmica. I nisam imala vremena da perem veš usput!

Avatar photo
O autoru
Nikola Čavić
Nikola Čavić je priznati novinar i trenutni urednik sajta Super Sport. Rođen i odrastao u Srbiji, Nikola je svoju strast prema sportu pretvorio u uspešnu karijeru, sa višegodišnjim iskustvom u izveštavanju o nacionalnim i međunarodnim sportskim događajima. Poseduje izuzetno znanje o različitim sportovima, posebno o fudbalu, košarci i tenisu, što mu omogućava da pruži dubinske analize i originalne sportske priče. Kroz svoju ulogu na čelu redakcije Super Sport, Nikola nastoji da održi visok standard profesionalnosti i tačnosti u sportskom novinarstvu.