Pepo Clavet: „Teniski teren je kao šahovska tabla“

Pepo Clavet: "La pista de tenis es como un tablero de ajedrez"

Trener iz Madrida ove sezone osvojio je tri titule uz Davidovićevo ekipno OKruženje

Pepo Clavet, sa 61 godina, započeo je nadgledanje karijere Alekseja Davidoviča na evropskoj travnatoj turneji. Osvojili su Mallorca. Nakon toga usledila su još dva titula na ATP turnirima u Čengdu i Šangaju. Iskusan trener iz Madrida govori za MARCA o uspehu ostvarenom sa svojim novim učenikom.

Pitanje. Magnus Norman priznaje da od malih nogu ima tu sklonost ka trenerskom radu. Da li je i vama to donekle išlo napred?

Odgovor. Došlo mi je kasnije. U mom igračkom periodu nisam imao nikakvu sklonost ka treniranju. Najviše me je zanimao tenis. Bio sam otprilike među 200-300 na rang listi i nije se zarađivalo mnogo novca. Sa 25 godina dobio sam priliku da radim sa svojim bratom Pato. Na početku mi je bilo teško jer me najviše ispunjavalo igranje. Postepeno sam se navikao i pronašao uživanje u treniranju i to me sada fascinira.

P. Koliko vremena već imate kao trener?

Odgovor. Počeo sam krajem 1991. godine sa svojim bratom. Već je 35 godina.

P. Sećate li se svih tenisera kojima ste pomogli?

R. Otprilike. Pato, Corretja, Bruguera, Jacobo Díaz, Quino Muñoz, Guillermo García, Felciano López, Fernando Verdasco, Carlos Costa, Tommy Robredo, Karen Khachanov, Pico Mónaco… A kod devojaka sa mnom su bile Vivi, moja supruga, i Gala León. Ostale devojke sa kojima sam sarađivao bile su Anna Chakvetadze i Olga Danilović.

Ako ga uporedim sa jednim restoranom, Aleksov meni je veoma širok

Pepo Clavet

P. Da li brojite titule koje ste osvojili otkako ste radili uz band?

R. Ne znam tačno. Nisam nikada seo jedan dan sa papirićem i olovkom da to prebrojim. Ono što znam jeste da sam osvojio titule sa svojim bratom Pato, sa Verdascom, sa Corretjom, sa Robredo, sa Felijem, sa Khachanovom i sada sa Aleksom.

P. Pošto imate toliko posvećen život, sa toliko putovanja, da li vam pomaže to što je vaša supruga bila profesionalna teniserka?

R. Mnogo mi pomaže jer ona razume kako ovaj svet funkcioniše i koliko je teško biti odsutan pet nedelja uzastopce. Sreća modernog tenisa je da većina timova čine dva trenera. To mi omogućava da budem slobodan na nekoliko nedelja, kao i sada, kada je Pato bio u Parizu sa Davidovićem.

P. Kada ste morali da predložite drugog trenera za Alekseja, da li ste ipak imali jasno da najbolji bude njegov brat?

R. Ono što sam uvek pokušavao u timovima jeste da se stvori dobra atmosfera. Treneri moraju biti na istoj strani i prenositi poruku igraču. U suprotnom, teniser se zbuni. Veoma je važno, iako nije lako, da igrač vidi da postoji izuzetno dobra sinhronizacija u čitavom timu.

Top 10 je pritisak, ali ga više volim nego da budem na 200. mestu i da ne znam da li mi se isplati nastaviti da igram tenis

Pepo Clavet

P. U kojoj meri mislite da je Davidović, među onima koje ste trenirali, na prvom mestu po talentu?

R. Aleksandar me iznenađuje; upoređujući ga sa restoranom, njegov jelovnik je veoma širok. Ima mnogo udaraca, mnogo različitih šematskih poteza, odličan je fizički, i mora se voditi računa o njegovoj negi. Ne znam da li je najtalentovaniji kojeg sam trenirao, ali sigurno spada među najtalentovanije koje sam imao.

P. Da li ste više radili na mentalnom nego na teniskom aspektu?

R. Da, posebno imajući u vidu da sam počeo usred sezone. Ne možete imati mnogo treninga za rad na tehničkim i taktičkim aspektima koji mogu biti unapređeni. Pokušao sam da mu prenesem poruke samopouzdanja. Uvek mu kažem: „Idem 36 godina trenirajući i neće mi neko reći šta ti možeš da igraš. Znam iz sopstvenog iskustva tenis koji možeš razviti. Druga je stvar da li želiš to da radiš.” Duh borbe koji je pokazao u poslednjim turnirima, a posebno u Šangaju, gde je gubio prvi set protiv Hurkacza, zatim protiv Žvereva i na kraju protiv Jóđara, mogao bi u drugom trenutku njegove karijere da ga odvede u drugom pravcu; međutim, on se borio, borio i na kraju osvojio titulu.

P. Kako šah pomaže tenisu?

R. Meni šah oduvek prija. Aleks i on je ljubitelj. Verujem da pomaže u strpljenju, u smislu kako se ponašati, u analizi situacije u celini. Poenta je u tome kako tablu posmatraš i kako protivnik igra. Tenis je takmičarski sport unutar brzine kojom se danas igra.

Nikada nisam seo sa papir i olovkom da prebrojim titule koje sam osvojio kao trener

Pepo Clavet

P. Da li imate isti nivo igre sa Davidovićem?

R. Recimo da ga pobedim. Dramatične mečeve smo imali sa Toni Nadal; to su bile šahovske partije.

P. Kakav teniski plafon vidite za svog igrača, može li da osvoji Grand Slam?

R. Zašto ne. Očigledno je da je izuzetno teško, ali je šira otvorenost nego tokom epohe Federera, Đokovića i Nadala. Tu su Siner i Alkaraz, a ove godine je osvojio dva meča protiv Žvereva. Cilj je biti u top 10, moći da se igra Masters u Torino. To su ciljevi koje me veoma ispunjavaju. Ta vrsta pritiska donosi izazov, ali je relativna. Mnogo je lepše nositi ovakav pritisak nego biti van prvih 100 ili biti na 200 i ne znati da li se isplati nastaviti igrati tenis. Ako ga pravilno nosiš, to pritisak može biti veoma lep.

A Aleksandru se dopada šah, ali dramatične partije sam imao sa Tonijem Nadalom

Pepo Clavet

P. Kao trener, koliko bi vam značilo da Aleksandar osvoji Davis Cup?

R. Mnogo. Davis Cup je turnir koji se igra timski, gde predstavljaš svoju zemlju, gde činiš tim sa velikim igračima… Divno mi je što će biti u timu. Oni su jedan od glavnih favorita za osvajanje Davis Cupa.

Фотографија аватара
O autoru
Nikola Čavić
Nikola Čavić je priznati novinar i trenutni urednik sajta Super Sport. Rođen i odrastao u Srbiji, Nikola je svoju strast prema sportu pretvorio u uspešnu karijeru, sa višegodišnjim iskustvom u izveštavanju o nacionalnim i međunarodnim sportskim događajima. Poseduje izuzetno znanje o različitim sportovima, posebno o fudbalu, košarci i tenisu, što mu omogućava da pruži dubinske analize i originalne sportske priče. Kroz svoju ulogu na čelu redakcije Super Sport, Nikola nastoji da održi visok standard profesionalnosti i tačnosti u sportskom novinarstvu.