
Elis Amdur ima mnogo toga da kaže o borilačkim veštinama. Autor brojnih internet eseja, knjiga, romana, pa čak i desetak priručnika iz psihologije o tome kako se nositi sa nasiljem, takođe se ne stidi da podeli svoje mišljenje. Ali za razliku od većine ljudi koji pontifikuju borilačke veštine, Amdur je neko koga definitivno treba da slušate.
Profesionalac za mentalno zdravlje specijalizovan za kriznu intervenciju i konsultant agencija za sprovođenje zakona, Amdur je jedan od retkih zapadnjaka koji ima sertifikate o potpunom ovladavanja od dva Japanca koryu Sistemi. On je takođe jedan od najikonoklastičnijih borilačkih umetnika koje ćete naći, udobno lupajući u bokserskoj teretani dok vežba tradicionalne oblike mačeva u klasičnoj klasici Dodћo ili rad na kineskim vežbama unutrašnje snage.
Amdur (68) je počeo da vežba kung fu dok je studirao. Kasnije, u potrazi za novom kung fu školom u Njujorku, naleteo je na aikido Dodћo. Sve što je znao o aikidou potiče od oglasa koji je video u zadnjem sedištu stripa, a koji je tvrdio da umetnost razvija mističnu energiju. Ali Amdur je našao nešto tamo, u japanskim borilačkim veštinama, što je odjeknulo njime.
„Postoji određena estetika u japanskim borilačkim veštinama u poređenju sa drugim veštinama“, kaže on. „To ima neku vrstu štednje u načinu na koji se krećete i držite se koje su mi se dopale.“
Počeo je redovno da trenira u aikidou. Nakon što je diplomirao na Jejlu 1976. godine sa diplomom iz psihologije, Amdur je strepeo od ideje da dodatno studira da bi postao terapeut, pa je odlučio da provede nekoliko godina u Japanu kako bi nastavio svoju aikido praksu. Dvogodišnje putovanje trajalo je više od decenije.
STIЋE
Pre nego što je Amdur otišao, njegov učitelj Teri Dobson predložio je da potraži legendarnog apostola klasičnih japanskih borilačkih veština — Dona F. Draegera — kada je stigao u Japan. Amdur se podsmevao ideji. Pošto je pročitao nekoliko Draegerovih knjiga, rekao je da ga ne zanimaju oni koji su pisali o borilačkim veštinama. Umesto toga, želeo je da upozna ljude koji zapravo mogu nešto da urade.
„Onda kada sam konačno upoznao Dona, on je izgrađen kao grčki bog i mogao je da radi pune čučnjeve sa 500 funti čak i u svojim pedesetim“, prisetio se Amdur. Sprijateljio se sa Draegerom — ali nikad previše prijateljski.
Postoji dodir buntovnosti u Amduru, što ga je uvek navelo da ide protiv žita. Stoga je možda neočekivano da, iako su brojni mladi zapadni borilački umetnici koji žive u Japanu tada postali deo Draegerovog najužeg kruga, oslanjajući se na starijeg čoveka za savete i preduzimljive u razne dodžo, Amdur je doneo svesnu odluku da se sam brine o sebi.
„Povezao sam se sa Donom ali sam se takođe trudio da držim distancu“, rekao je Amdur. „Znao sam da ću, ako budem sa Donom, odmah imati jednu nogu u vratima sa mnogo instruktora. Ali ostavio sam sve iza sebe da dođem u taj strani coun- probaj, pa zašto bih onda želeo da mi bude tako udobno?“
Amdur je naљao svoj put. Posle nekoliko meseci u Japanu, odlučio je da želi da istraži umetnost Korjua, one sisteme koji su se razvili pre Meiji Restora- tion iz 1868. Iako je nekada bilo na stotine individualnih stilova Korjua, samo nekoliko desetina je još uvek prac- ticed, često od strane nekolicine studenata.

PRETRAŽIVANJE
Amdurovo upoznavanje sa korju umnošću potiče od drugog Amerikanca iz inostranstva, čoveka po imenu Meik Skoss. Skos, koji je vežbao nekoliko koryu umetnosti, nakratko je delio stan sa Amdurom i jednog dana pomenuo da je pronašao obližnju teretanu u kojoj je učeno nekoliko starih stilova. U odvojenim danima, gimnazija je bila domaćin nastave u yagyu shinkage-ryu mačevanje i araki-ryu torite-kogusoku, sistem koji se specijalizovao za hvatanje u koštac sa raznim oružjem.
Pošto je čuo za yagyu shinkage-ryu, renomirani be- zato što je to bio stil naučen tokugava šogunima koji su nekada vladali zemljom, Amdur je bio odlučan da nauči sistem. Međutim, kada je svratio u teretanu, desilo se da je to bilo u danu kada se održavao čas araki-ryua.
„Želeo sam da radim yagyu shinkage-ryu zato što je izgledalo tako elegantno“, kaže on. „Video sam slike araki-ryua u jednoj od Draegerovih knjiga, i izgledalo je grubo i nesofisticirano u poređenju sa tim. Araki-ryu je jedina stvar koju nisam želeo da uradim. Ali mislio sam da bi bilo kul samo da to vidim.“
Pojavljujući se u teretani kao stranac od 180 cm u drečavo farmerkama i kosi pored ramena, Amdur je izazvao manju gužvu. Žilavi Japanac nekoliko godina svoj senioIzašao je napolje i pitao šta želi. Kada je Amdur rekao da bi voleo da gleda čas, čovek mu je rekao da se gubi. Ali onda je iznenada pitao Amdura da li želi da trenira u Korjuu i da li poznaje Draegera.
„Tada nisam poznavao Dona ali sam pokušao da kažem da znam za njega“, rekao je Amdur. „Ali moj japanac je bio toliko loš (da) ono što sam na kraju rekao je: ‘Don Draeger je moja tetka.’
POVEZIVANJE
Iz nepoznatih razloga, čovek je pustio Amdura unutra i al- snizio ga da gleda čas. Kada se sve završilo, rekao je Amduru da može da se vrati da trenira sledeće nedelje.
„Mnogo kasnije, rekao mi je da ne voli Ameri- konzerve ali da mu izgledam kao prilično čudan Amerikanac. Rekao je: ‘Ja sam prilično čudan Japanac, pa sam mislio da bi ovo moglo da bude interesantno'“, prisetio se Amdur.
Amdurov učitelj — više voli da ga ne identifikuje po imenu jer je čovek u penziji i želi da se drži podalje od reflektora — opisao ga je Skos kao jednog od najinteresantnijih instruktora Korjua u modernom Japanu.
„Bio je prilično tvrd momak“, rekao je Skos kada su ga pitali za učitelja. „Pored araki-ryua, mislim da je imao pozadinu u džudou, kendo i boks. Prestao je da učestvuje u svim javnim koryu demonstracijama, jer je osećao da većina drugih momaka ima gomilu drkadžija koji ne mogu da se bore.
„On takođe nije bio ved za Korjua kao nepromenljivu tradiciju. Tokom godina, on i Elis su prošli kroz ceo araki-ryu nastavni plan i program i sve to testirali prebijanjem jedni drugih oružjem. Shvatili su da mnoge stvari koje su dodate tokom godina jednostavno nisu uspele. Zato su ih isekli, što je bilo njegovo pravo kao šefa sistema. I ako bi ga neko namuиio zbog toga, ponudio bi se da isproba stvari sa njima!“
Iako je Amdur prihvatio ponudu da počne obuku u araki-ryu, odmah je zažalio zbog te odluke. Otišao je u teretanu, rešen da trenira u yagyu shinkage- ryu, i umesto toga je otišao posvećen stilu koji ga nije zanimao. Ali u retrospektivi, rekao je da je definitivno napravio pravi izbor. Uporedio je Yagyu shinkage-ryu sa uglačanim draguljom, dok je araki-ryu kao grubo parče granita. Amdur je rekao da se više identifikuje sa običnim granitom.
Obuka je često bila brutalna jer su Amdur i njegove kolege studenti ustuknuli i onda imali na tome, ponekad boreći se sa punim kontaktom sa teškim drvenim oružjem. Posle nekoliko godina, bio je jedini student koji je ostao u dodžou. Svako drugi je dao otkaz.

ИEЋNJU
On sada prepoznaje da je između sopstvenog uživanja u životu na ivici i tvrdokorne vizije njegovog učitelja borilačkih veština, njegov život postepeno bio uvučen u ne baš zdravu direk- tion. Ono što ga je sprečilo da sruši predaleko potencijalno nasilan i destruktivan put je uvod u njegovu drugu koryu umetnost zvanu toda-ha buko-ryu i njenu direktorku Nitu Suzujo.
Amdur se ženio dok je bio u Japanu i želeo je da se bavi borilačkim veštinama sa svojom ženom. Nije verovao da će araki-ryu biti prikladan za nju, pa su se odlučili za buko-ryu, stil koji se fokusirao na naginata, tradicionalno oružje koje se najviše povezuje sa ženama u Japanu.
Rekao je da je trening sa Suzujom obezbedio smirujući uticaj u njegovom životu. Podsetila ga je na rođenu majku, ženu i na snagu i na moral.
Ali trening u dve korju umetnosti je bio obeshrabrujući. Iako je sada licencirani instruktor u obe umetnosti, odbija da obojicu nauči istoj osobi, verujući da većina ljudi ne može na pravi način da se posveti dvema takvim umetnostima.
Naravno, Amdur nikada nije poslušao sopstveni savet; ne samo da je trenirao u oba stila već je svom repertoaru dodao i modernu borilačku umetnost. Nastavio je da radi aikido još nekoliko godina ali je na kraju primetio da kad god bi otežao stvari svom instruktoru u praksi slobodnim stilom, instruktor bi se instinktivno vratio na džudo bacanje, a ne na aikido tehniku. Amdur je rezonovao da bi mu bilo bolje da studira džudo.

HVATANJE U KOŠTAC
Počeo je da trenira sa džudo timom u srednjoj školi gde je predavao engleski jezik, a koji je bio domaćin vrhunskog školskog odreda u zemlji. Upisao se i na vodećeg tokija muay Thai teretanu kako bi unapredio svoje upečatljive veštine. I kada je otkrio da su neki od udaraca korišćenih u araki-ryu bili efektniji kada su radili muay Thai stil, on i njegov učitelj nisu se umišljali- tejt da ih promeni.
Međutim, Amdur je nepokolebljiv da sve promene koje napravi unutar korju sistema moraju da spadaju u određeni kulturni kontekst. Čak i kad bi neko mogao da napravi dvostruku oštrinu Katana koji je nekako bio efektivniji od klasičnog mača sa jednom oštrom oštrom, rekao je da ga neće zanimati da ga koristi jer nikada nije postojao na japanskom ratištu.
„Ali ako se hvatamo u koštac sa oružjem, a vi mi pokažete bolji način da zakačim nekoga, to ću učiniti, s obzirom da će se uklopiti u kontekst“, rekao je on.
Dok je Amdur voljan da napravi određene promene unutar araki-ryua, on je manje spreman da to uradi sa toda-ha buko-ryu. To je zato što priznaje da je araki-ryu stil u kome je promena uvek bila inher- ent deo sistema. Prvobitno praktikovani od strane ratnika koji su zaoštrili granicu između samuraja nižeg ranga i seljaka, araki-ryu nikada nije imao naslednu glavu- gospodara kao drugi sistemi. Umesto toga, jednom kada je neko sertifikovan kao majstor, od osobe se očekivalo da nastavi dalje i proširi sopstvenu verziju stila u drugačijem regionu — što je dovelo do ogromnih razlika u raznim araki-ryu granama.
To je upravo ono što je Amdurov instruktor očekivao od njega kada je potvrdio amdura kao jedinog drugog majstora svoje grane umetnosti.
Ali Amerikanac je bio zadovoljan da ostane tamo gde je bio u Japanu, podučavajući engleski jezik i prevodeći tehničke priručnike dok je provodio šest do osam sati dnevno trenirajući u borilačkim veštinama. Na kraju, njegov učitelj araki-ryu je rekao, „Traćiš svoj život ovde. Treniraš za moć, ali kako koristiš tu moć? Nije me briga ako postanete policajac ili terorista, ali ako ne koristite svoju moć, niste čovek.“
Amdur je poslušao savet. „Shvatio sam da borilačke veštine same po sebi nisu ništa“, kaže on. „To je aktivnost koja bi trebalo da doprinese nečemu. Želeo sam da iskoristim svoju moć na način da doprinesem društvu.“

RASTE
Zaronio je u fenomenologiju, granu psihologije sa velikim filozofskim uticajem, i to mu je dostiglo. Ideja da ceo dan sedi u sobi i radi savetovanje i dalje ga nije zanimala, ali je čuo za polje krizne intervencije, u kojoj su savetnici išli u domove ljudi u nasilnim državama i pokušavali da ih odvuu na manje agresivno mesto. Doneo je odluku da se vrati u Ameriku i vrati psihologiji sa planom da se specijalizuje za kriznu intervenciju. To je bila oblast gde je često nalazio neobične namene za svoje borilačke veštine.
„Jednom su me zamolili da posetim dom čoveka sa šizofrenijom čija je majka nestala“, prisetio se on. „Prethodno je odgrizao nos policajcu, pa sam otišao da ga vidim sa dvojicom policajaca. Tip sa ogromnim rukama otvara vrata, ogolio je zube na mene. Poslednje učenje toda-ha buko-ryua je da u svim pitanjima treba biti ljubazan i nakloniti se. Nisam video svrhu toga kada sam to naučio, ali kada sam video tog momka, osetio sam njegovu kombinaciju terora i besa, i ne znajući ni da sam to uradio, poklonio sam mu se pola centimetra.“
Amdurov prikaz psihički je razoružao čoveka do te mere da su on i policajci uspeli da ukažu da majka nije u opasnosti i da onda izađu sa mesta zločina bez incidenata.
Amdur je nastavio da razvija programe taktičke deeskalacije kako bi pomogao raznim profesionalcima da se izbore sa neprijateljskim situacijama. Među važnijim tačkama takvih zadataka, rekao je on, jeste razumevanje razlike između suočavanja sa ljudima koji su ljuti i onih koji su besni. Besni ljudi i dalje žele da komuniciraju, pa ako im možete dati do sada da ih razumete, možda ćete uspeti da spustite njihov nivo besa.
Ali kada je neko besan, rekao je, ne možete samo deeskalirati. Moraš da koristiš verbalne komande da bi stekao kontrolu. On je preporučio davanje jedne komande kao što je „Odmakni se!“ i da ne meša problem dodavanjem bilo čega dodatnog, kao što je „Odmakni se ili ne!“
Amdurova jedinstvena kombinacija psiholoških i borilačkih uvida našla je put do brojnih neočekivanih oblasti. Udružio se sa Don Gulom, osnivačem policijsko-borbenog programa pod nazivom Hapšenje, kako bi naučio mešavinu taktičke deeskalacije i fizičkih metoda za policajce. U okviru projekta Ministarstva odbrane, on je zajedno napisao rad za vojnike o upravljanju komunikacijama sa ljudima u neprijateljskim sredinama i obučio je brojne ljude u svom jedinstvenom brendu borilačkih veština.

PRILAGOĐAVANJE
Chhi’mèd Künzang, član organizacije za borbu protiv štapova „Pseća braća“ koji je naučio elemente araki-ryua iz Amdura, prisetio se jedne lekcije koju je Amdur dao na temu upotrebe mača protiv koplja. Kasnije, na skupu Braće pasa, Künzang je imao op- prenosivost da primeni učenje koristeći drveni mač protiv kolege borca koji je zapošljavao voz u kineskom stilu- koplje. Otkrio je da su neke Amdurove tehnike prebačene prilično dobro u divlji svet oružane borbe.
„Sa Braćom pasa radite nešto borbeno, ali postoji neka vrsta implicitnog pravila da se trudite da ne povredite nikoga trajno“, rekao je Künzang. „Tu su i stilovi koji su se razvili za čistu borbu koji koriste tehnike koje su previše smrtonosne za takmičarske borbe. Obično su ti svetovi razdvojeni. Pronaći to preklapanje između njih, kao što imam sa Elisom, je veoma retko.“
Sve dok postoje borilačke veštine, postojala je tenzija između tradicionalnih i modernih, između onih kojima je stalo do estetike i onih kojima je stalo samo do toga šta funkcioniše u borbi.
„Za svakoga treba napraviti slučaj“, rekao je Amdur. „Ali za mene, ne želim samo da uradim bilo šta od toga. Ћelim i jedno i drugo. To je kao kalibracija jedra sa promenljivim vetrovima: ako pronađete da ste van centra, morate da budete u stanju da se prilagodite.“
Da biste saznali više o Elisu Amduru i Koryu, posetite kogenbudo.org.