Šta se desilo sa bokserskim gigantima Taishan Dongom i iranskim Hulkom?

George Mitu Iranian Hulk and Taishan Dong

Boks je dugo bio znatiželjan o tome kako su sportisti nekonvencionalne veličine, od iranskog Hulka do Taishan Donga, upravljali svojim karijerama u ringu.

VBN gleda na pugilističku fascinaciju nakazama, koja je videla prošle anomalije u super teškoj kategoriji i divovima, nastavljajući tradiciju u izložbenom dobu.

Kada je ‘Iranski Hulk‘ Sajad Gharibi je ušao u borilačke sportove, odmah je izazvao intrige o tome šta je ponudio unutar kvadratnog kruga. Gharibi je objavio nekoliko slika čoveka planinskog mamuta koji bi mogao uništiti sve što mu se nađe na putu. Čak se pridružio redovima Bare Knuckle Fighting nakon što je potpisao ugovor sa BKFC-om.

Međutim, istina je bila da je Hulk stajao ispod šest stopa, a stojeći pored pravog brutala kao što je Martin Ford, Gharibi je izgledao kao slabašan napor borca. Sve se završilo u suzama jer je Gharibi nokautiran rano u svom jedinom bokserskom meču.

Mnoge anomalije su se dogodile; neki su se ozbiljno nadali da će uspeti u sportu. Godine 1935. jedan evropski gigant otvorio je vrata drugima da ih prate.

Najviši bokseri na svetu

Gogea Mitu (na slici gore levo), rođen kao Dumitru Stefanescu, započeo je revoluciju na profesionalnoj strani sporta. I dalje naveden kao najviši rumunski svih vremena, Mitu je stajao između 7ft 4ins (2 metra 23cm) i 8ft 2ins (2 metra 50cm), u zavisnosti od toga kome verujete.

Sudeći po fotografijama Mitua, skloni biste da se naginjete ka drugom. Ali kada je Mitu debitovao u 25. godini u junu 1935. godine, mršavi udarac se već borio da se izbori sa svojim rastom. Pobeda Saverio Grizzo preko KO u prvom kolu, iako, Mitu je bio isključen i trčanje. Četiri meseca kasnije, druga rana pobeda u njegovoj domovini dovela je do poziva iz Francuske.

Mitu je krenuo u Pariz za ono što je trebalo da bude početak unosne čarolije sa mogućnošću daljeg putovanja u Ameriku. Nažalost, ovo nije uspelo da se desi. Uprkos oduševljenju pariskih navijača pobedom u drugom kolu nad Đuzepeom Sangom, Mitu se više nikada neće boriti.

Šest meseci kasnije, Mitu je umro od komplikacija od tuberkuloze sa samo 26 godina. Mitu je već postavio temelje za ono što je trebalo da dođe.

Boksersko bratstvo je već bio zakačen kada je došao Južnoafrički Džordž Potgieter. Stajao je 7ft 2ins i osvojio 11 od 13 borbi (svih jedanaest od KO). Gravitacija prema višim takmičarima rasla, posebno u profesionalnom rvanju i drugim borilačkim sportovima. Godinama, boks je uživao u crossoverima sa borcima iz rvanja i sumo sveta. Muhamed Ali I Džordž Forman bili su samo dvoje od onih koji su se takmičili na izložbama.

Nakon zatišja 1980-ih, Majk Tajson je u centru pažnje sa svojim čudnim nokaut snagom. Nažalost za Tajsona, 1990-e su bile plodno tlo za više teške kategorije. Lenoks Luis, Vladimir Kličko, i brat Vitali su prvu diviziju u novu eru super teškaša.

Zora boksera u superteškoj kategoriji

U 2000-ima, super-visoki pugilist se vratio kao Srpskohrvatski / srpskohrvatski. Bio je ruski behemot od 7 stopa sa lošim namerama. Valuev je postao profesionalac 1993. godine do trenutnog priznanja za svoju čistu masu i brutalnu silu.

Desetogodišnji niz protiv plašljive opozicije pretvorio Valuev u rangirani kandidat na 33-0. Uskoro je došlo vreme da se stvari pojačaju. Do tada, braća Kličko su imala monopol nad divizijom. Tipično, nijedan nije želeo da se približi nekome kao što je Valuev, uprkos činjenici da je sada bio veliko ime u Nemačkoj.

Valuev je umesto toga falsifikovao svoj put do WBA „redovnog“ šuta za titulu. Pobede nad Larri Donald i Clifford Ettiene pomogao gurnuti svoj rang. Džon Ruiz je bio sledeći za uglavnom nepriznat kaiš. Ali Valuev je razbio kalup tako što je postao jedini borac sedam stopa ili više da postane šampion sveta.

Trčanje je trajalo tri odbrane. Nepoznati i znatno kraći Ruslan Čagajev preuzeo je Nikov plašt nepobedivosti većinskom odlukom. Trijumfuje protiv Evandera Holifilda u Cirihu, Ruiz ponovo (povratak titule), a Siarhei Liakhovich je zadržao seriju na vrhu. Štaviše, napor borca uzeo je danak na Valuevovom značajnom okviru.

Kada je mali (u poređenju sa Valuev) bivši kruzer po imenu David Haie došao poziv, natpis je već bio na zidu. Trebalo je mnogo manji čovek da dokaže da je Kriptonit. Režimi obuke su do tada bili mučenje za Valueva. Posle dvanaest rundi, Valuev je podlegao velikom udaranju Britanac na bodove. Kolebao se usput, to je bio precizan trenutak za Valuev da ga pozove dan.

Već vodeći višeg čoveka u novu eru dokazujući da je dugoročna vožnja u sportu moguća, Valuev ostaje legendarna figura među džinovskim teškašima. U kasnijem šokantnom potezu, Valuev je postao dečji pripovedač na TV-u.

Šta se desilo sa Taishan Dongom i iranskim Hulkom?

Od tada, boks žudi za još jednim čudovištem. Za kratak trenutak u 2015. godini, činilo se da je kineski čovek-planina Srpskohrvatski / srpskohrvatski bio je taj čovek. Potpisan od strane Golden Boi Promotions pod Oscar De La Hoia, Taishan je promovisan pod nadimkom „The Great Vall“.

Nekoliko nokauta u, činilo se da stvari idu dobro. To je bilo sve dok Taishan nije počeo da isporučuje sve više i više udaraca u svakoj borbi. Nije srećan što je njegova osumnjičena odbrana prekršena, Taishan je napustio boks nakon šest borbi.

Skoro dve godine ljudi su se pitali šta se desilo sa Taishanom. U 2017. godini dobili su odgovor. Nije iznenađujuće, bivši šef VVE Vince McMahon, preduzetnik koji je doveo „Andre the Giant“ u prvi plan, bio je iza toga. Dong je ušao u pro rvanje nudeći Taishan mesto u VVE Developmental u njihovom Performance Center.

Isprobavajući u oktobru 2017. godine, Taishan je zvanično potpisao VVE u julu 2018. godine. On je trajao samo pet meseci pre nego što je dobrovoljno napustio VVE.

Instagram senzacija iranski Hulk pratio je Taishanovu smrt. Sudeći po njegovim (sada potvrđenim kao lažiranim) postovima, izgledao je kao neverovatan primerak.

Šef BKFC-a David Feldman želeo je da priredi bar jednu emisiju sa iranskim dizača tegova. Međutim, cela priča o iranskom Hulku pokazala se kao prevara. Nakon toga je izgubio svoj prvi napor u teškoj kategoriji loše u prvoj rundi. Čudno, plakao je svojoj mami i bio je uplašen da se suoči sa muzikom nakon što je ponižen. Sve je to doprinelo bajci i držalo navijače borbe na ivici svojih sedišta.

Čekamo sledećeg giganta da se bavi sportom.

Avatar photo
O autoru
Nikola Čavić
Nikola Čavić je priznati novinar i trenutni urednik sajta Super Sport. Rođen i odrastao u Srbiji, Nikola je svoju strast prema sportu pretvorio u uspešnu karijeru, sa višegodišnjim iskustvom u izveštavanju o nacionalnim i međunarodnim sportskim događajima. Poseduje izuzetno znanje o različitim sportovima, posebno o fudbalu, košarci i tenisu, što mu omogućava da pruži dubinske analize i originalne sportske priče. Kroz svoju ulogu na čelu redakcije Super Sport, Nikola nastoji da održi visok standard profesionalnosti i tačnosti u sportskom novinarstvu.