"Druže, je l' ti navijaš za Crvenu zvezdu ili Delije Sever?"

FK Delije Sever

> 11:44

Jedan od brojnih mitova sa Severa, koji se prepričavaju godinama, glasi:

"Druže, je l' ti navijaš za Crvenu zvezdu ili Delije Sever?"

To je, kažu očevici, pitao jedan od vođa iz starije garde nadolazećeg uticajnog navijača tokom jedne od brojnih rasprava na temu kako bi Delije trebalo da se postave po pitanju toga i toga.

Ovo pitanje moralo bi da se postavi i ovih dana, kada je ne prvi put došlo do toga da uzak krug navijača, popularnih vođa, odlučuju oko toga ko sme, a ko ne sme da igra za Crvenu zvezdu.

Radi se o slučaju Miloša Bosančića.

Ovaj fudbaler koji je počeo da trenira u Crvenoj zvezdi, potom otišao u mlađe kategorije u Partizana, nastupao za Teleoptik i bio pozajmljivan Boavisti i OFK Beogradu, zabeležio je 19 nastupa za prvi tim Partizana, pre nego što je preko noći morao u Čukarički.

Ima nekoliko verzija zbog kojih je to moralo da se dogodi, jedna kaže da je bio nekulturan prema tadašnjem treneru Miroslavu Đukiću, a druga da do te mere u Zemunelu nije krio za koga navija, da je to iritiralo svakoga u Humskoj.

Dečko nikada nije krio da navija za Crvenu zvezdu, do te mere da je ovih dana, čekajući se grupa sportskih direktora Zvezde aminuje njegov dolazak u klub, poručio: "Ja 9. avgusta dolazim na 'Marakanu', kao navijač ili kao igrač, svejedno".

Nije vredelo.

U utorak uveče, kako je moglo da se čuje na stadionu, sastale su se vođe najuticajnijih grupa sa Severa i, uprkos tome što nisu mislili svi isto, doneli odluku da kažu: "Ne"! Dan kasnije, u četvrtak, nekolicinu vođa primili su u kancelarijama na stadionu v. d. generalnog sekretara Zvezdan Terzić i potpredsednik Ivica Tončev.

Nije vredelo.

Odsutan, iz Mađarske, drugi potpredsednik Slaviša Kokeza poručio je da će, kada dođe, pokušati da uradi nešto na približavanju stavova na relaciji rukovodstvo - navijači, ali pitanje je kojim novim argumentima bi mogao da sruši zid koji su postavile vođe, ako već ne vredi ni to što je Bosančić zvezdaš, što je potreban klubu, što je potreban timu, što je na svoju štetu raskinuo ugovor u Južnoj Koreji (imao je nedeljnu platu od oko 15.000 evra), što je odbio ponude iz inostranstva, što dolazi bez obeštećenja, što bi, narednog leta, mogao da bude prodat za zavidnu sumu novca.

Ne vredi!

Čak ni to što je u anketama na različitim navijačkim portalima više od 90 odsto ispitanika glasalo za to da Bosančić dođe u Zvezdu, verovatno će se ispostaviti da je to jedno veliko ništa u odnosu na ono što smatra uzak krug ljudi koji upravljaju klubom, pardon tribinom.

Bosančić je, posle Stefana Babovića, drugi fudbaler u dve sezone koji bi mogao da napravi razliku na terenu, a koji nije prošao tribinu.

To je činjenica - Delije Sever imaju ogroman uticaj na rukovođenje Crvenom zvezdom i to traje godinama unazad i nije se menjalo kako su se menjala rukovodstva. Samo jedan bivši predsednik (a zato je i bivši) imao je hrabrosti, ne i snage, da se suprotstavi delu navijača i da im zalupi vrata kancelarija. Bio je to Dobrivoje Tanasijević aka Den Tana. Koliko je trajao kao predsednik znate i sami.

Vođe Delija u ovom slučaju hladnokrvno gaze po načelu "Crvena zvezda je iznad svih", praveći od toga čistu floskulu. I ne samo to, dolazi i do rušenja legitimiteta aktuelne Uprave, koja jeste ostala bez prvog čoveka Dragana Džajića i dobila neformalnog naslednika u liku Zvezdana Terzića, ali koja ni onda, ni sada, nije imala hrabrosti da povuče potez bez miga sa Severa.

Da li je to dobro za klub? Naravno da nije. Da li se to dešava svuda? Naravno da ne. Da li je stav Delija zdrav? Procenite sami.

Šta Terziću, Kokezi i Tončevu ostaje, dok Bosančić pika fucu u Rumi nadajući se da nije napravio najveću grešku u karijeri kada je poželeo da igra za klub za koji navija? Pa, ostaje im ili da dovedu Bosančića i pokažu snagu i odlučnost da Crvenu zvezdu i izvuku iz krize i ubace u krug timova koji će se boriti za titulu ili da podnesu ostavke.

Zašto ostavke? Zato što bi tako stavili do znanja javnosti, pa i vođama, da to nije način na koji pristaju da vode klub u budućnosti. Sve između ove dve odluke bilo bi samo guranje problema pod tepih, dok neko sledeći ne bi poželeo da počisti prašinu i inje na adresi Ljutice Bogdana 1a.

Jednom se već dogodio takav slučaj na "Marakani", kada su predsednik Vladan Lukić i njegov savetnik Goran Vesić odlučili da je za Crvenu zvezdu najbolje rešenje za mesto trenera, Robert Prosinečki. Legenda kluba. Jedan od najboljih igrača ikada koji je igrao u crveno-belom. Ali, Hrvat.

Naravno da je bilo problema. Ali tada nije bilo: "Ne vredi".

Lukić i najuže rukovodstvo sastali su se tada sa predstavnicima navijačkih grupa, pretpostavka je da je veliki broj sadašnjih vođa i tada bio u kancelarijama. Bilo je povišenih tonova, bilo je ultimatuma, vođe su bile podeljene, a očevici kažu da je bilo 5:5, u trenutku kada je Lukić, uprkos tome što je imao podršku Delija i tada i dugo posle toga, ustao i rekao:

"Ako Prosinečki ne bude trener, ja podnosim ostavku".

Nastao je tajac. Tada su se svi setili da nedostaje 11. član "veća", koji je u to vreme boravio u Italiji, u Đenovi. Očas posla uspostavljena je telefonska veza, preko koje je jedan od najuticajnijih likova sa Severa (i danas) poručio da nema ništa protiv Prosinečkog, da je on legenda kluba i da za njega "postoje Hrvati i postoji Robi".

Nije bilo potrebe da Lukić podnosi ostavku, ali je to bio njegov nastup u trenutku kada je Sever odlučio da stopira odluku rukovodstva.

Zbog čega sam ovo napisao? Ni sam ne znam, možda nekome posluži ovaj savet...

I za kraj, jer se već odužilo, šta Crvena zvezda, tačnije vođe Delija, iskazuju nultom tolerancijom prema igračima koji su nastupali za Partizan? Prvo, nedoslednost. Jer, Bosančić i Babović nisu jedini koji su dolazili iz Humske u Ljutice i to govorim u poslednjih nekoliko godina.

Drugo, veoma je diskutabilno kakvu vrstu kompleksa ovde možemo da uočimo, više ili niže vrednosti? Jer, ako Partizan i Grobari nemaju nikakav problem da "oproste ružnu prošlost" igračima Crvene zvezde i sa njima godinama unazad vezuju titule i igraju Ligu šampiona i Ligu Evrope, da li oni pokazuju ništa manje od pragmatičnog načina razmišljanja - klub je na prvom mestu.

A, Zvezda i Delije?

Nije li pobeda uzeti igrača najvećem rivalu? Bila je, pričao mi je ćale, kada je Zvezda uzela Partizanu velikog Velibora Vasovića. A, bila je, priznao mi je i kada je Partizan uzeo Zvezdi Milka Đurovskog.

Na kraju, podsećanje, Crvena zvezda osnovana je 4. marta 1945. godine, mnogo pre nego što je rođen svaki navijač koji sada uzima ulogu sportskog direktora i pokazuje nepoštovanje prema starijem od sebe. A, između ostalog, veličina Crvene zvezde u Jugoslaviji i šire od toga ogledala se u tome što je mogla da ima svakog igrača kog je želela, a mnogi su na putu ka Humskoj skretali u poslednji čas levo u Ljutice Bogdana.

Možda baš zato, ali samo možda, Crvena zvezda 1991. godinu dočekala je kao šampion Evrope i sveta, sa 19 titula prvaka, dok je Partizan imao 11. Sada je 26:25.