Selektor reprezentacije Srbije otvoreno o aktuelnom trenutku u srpskom vaterpolu

VELIKA ISPOVEST DEJANA SAVIĆA: Znao sam kakvu odgovornost nosi moj posao

> 11:08

Relativno mirno možemo da napravimo smenu generacija. Do 2024. godine, koja je praktično na pragu za sve nas trenere i one što ne razmišljaju od danas do sutra. Sedam ili osam godina je jako kratak period za formiranje i usavršavanje reprezentacije. Možemo da imamo i ekipu za Olimpijske igre posle Tokija. Ono na šta treba ukazati jeste to da postoji veliki problem zbog rezultata koje pravi i koje može da pravi reprezentacija. To može da stvori ozbiljan privid, odnosno da znači sakrivanje trenutnih teškoća u kojima se nalazi vaterpolo

Dejan Savić je neverovatan. Teško je s njim raditi intervju. Svaki čas mislima dohvati kvaku trofejne sale velike karijere u nameri da izađe napolje. Iz bajke u realnost. I tako, čukne šakom po postamentu s peharima da proveri čvrstinu, pa okrene medalje da vidi njihovu drugu stranu. Ne priznaje da je čudotvorac. S reprezentacijom je ostvario tripletu – evropski je, svetski i olimpijski šampion – i ne samo to nego ima i Svetsku ligu i Svetski kup. Na konstataciju da je ta serija klasifikovana u zborniku „Verovali ili ne” kao podvig iz domena čuda, odmahnuće rukom: „Sve je to sport.”

Odgovore o trofejima i priznanjima, pobedama i rekordima, pretvara u telegrafsku i esemesovsku formu, s više nego jasnim signalima da ga više interesuje traženje ključa za ono što će se dogoditi, pazite, posle Olimpijskih igara u Tokiju 2020. ili još četiri godine kasnije. Do tada zlatni kostur tima iz Rija biće ojačan mišićima i energijom motiva nekolicine talenata sa šireg spiska. I kaže, biće zadržan nivo. A za kasnije? Neka nam je bog upomoć ako se nešto korenito ne promeni i vaterpolo ne priključi na veću i jaču statusnu infrastrukturu kakva priliči šampionima.

Medo ili Bucko, dok je plivao, bio je zvanično najbolji bek na svetu. Sad, kao dirigent već u drugom mandatu, prvi je maestro. Iznad svih na celoj planeti. Sa 444 utakmice, rekorder je po broju nastupa za nacionalni tim, upisao je i 405 golova. U reprezentaciji je okačio o vrat 20 medalja s velikih svetskih takmičenja. Vaterpoliste Crvene zvezde doveo je do trofeja prvaka Srbije (2), Lige šampiona i Superkupa Evrope. Kao igrač, titule i nacionalne kupove je osvajao s Partizanom, Barselonetom i Sintezom. S crno-belima je bio pobednik Kupa pobednika kupova, Superkupa Evrope i LEN kupa. Trofeja LEN kupa domogao se i sa Sintezom.

Vladar je, znači, svega. A kao da je u igrici „Put oko sveta”, ne posustaje. Na redu je novi krug.

Kad ste 28. decembra 2012. godine promovisani u selektora, rekli ste: „Ne bojim se, znam šta je srpski vaterpolo.” Kakva je razlika u pogledu iz vode i sa ivice bazena?

– Kad sam postao trener vaterpolo reprezentacije Srbije, znao sam u šta ulazim i šta to predstavlja. Ogromna čast, zadovoljstvo, ali pre svega odgovornost. U suštini, imali smo mnogo toga ispred nas. Sama tradicija srpskog vaterpola zadaje najveće moguće ciljeve. Na određeni način mi ih i realizujemo. Imamo kontinuitet osvajanja medalja od 2000. godine. Ne mogu da kažem da je takva tradicija predstavljala problem, ali jeste teret. To mora da postoji i danas. Svaki igrač i trener koji predstavlja vaterpolo sport kroz reprezentaciju mora da nosi teret, neću da kažem breme prošlosti, nego odgovornosti. To je nešto što je stalni pratilac ovog sporta kod nas. E sad, što se tiče pogleda iz vode i s klupe, razlika je velika. Trener kontroliše i gleda 13 karaktera, a kad je prošireni spisak, onda je to i mnogo više. To su različite ličnosti pa mora da postoji međusobno poverenje i dogovor. A kad si igrač, ti znaš šta možeš i šta ne možeš. Imaš ozbiljno samopouzdanje koje može da se poremeti, ali imaš i onog igrača s leve i s desne strane, kao i onog debelog na ivici bazena koji na neki način može da te vrati u željeni tok ili smer.

Gde se cepa slika o Dejanu Saviću igrača i Dejanu Saviću treneru/selektoru?

– Po kilaži… Šalim se. U suštini, velika je razlika. Ako ništa, smireniji sam sad. Pripremao sam sam sebe za trenerski poziv godinama i onog momenta kad sam izašao iz bazena, morao sam da zaboravim, zapravo ne da zaboravim, nego da se odreknem igračke karijere. I više nijednog trenutka da ne razmišljam kao igrač. To je jako važna stvar. Mirniji sam trener nego što sam bio igrač. To ne znači da i dalje nisam temperamentan. Ipak, mnoge svoje emocije, neću da kažem krijem, nego kontrolišem. Ako sam ja dirigent orkestra, onda svi igrači gledaju u mene, odnosno trebalo bi da se ugledaju na mene.

Preuzeli ste reprezentaciju nakon što je ona osvojila bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu. Šta ste prvo rekli dojučerašnjim saigračima?

– Nadam se da nećete da pišete i meni pisma!

Na Svetskom šampionatu 2013. u Barseloni, Srbija je osvojila sedmo mesto nakon poraza od Crne Gore u četvrtfinalu. Tom meču se jako često vraćate. Zašto?

– Porazi su ti koji u meni ostaju ucrtani više nego pobede. U vrednosnom smislu, mi moramo da izađemo iz poraza jači kako se oni ne bi ponavljali. Moram da kažem da je Barselona 2013. bila jedno otrežnjenje, pre svega za mene, a posle i za ekipu. Shvatili smo da nismo nepobedivi i da moramo da uradimo određene kadrovske promene, ali isto tako da moramo nešto da menjamo u pristupu, ponašanju i svemu ostalom.

To Vas nije pokolebalo. Rekli ste: „Idemo dalje, verujem u ovaj tim.” A da li ste osetili tada da neko ne veruje u Vas?

– Apsolutno! Sav teret odgovornosti sam preuzeo na sebe. I bio sam spreman da snosim sve posledice. Smatrao sam, ipak, da se u analizi tog nastupa moraju sagledati mnoge činjenice, počevši od organizacionih pitanja, koja su definitivno uticala na rezultat. S druge strane, sama promena trenera sportski zahteva da se da i druga prilika. Najbitnija stvar je ne da trener prihvati igrače, nego da igrači prihvate trenera.

Još sporta:

ULIČNI "FAJT" U NBA: Sramotan incident su potpisali košarkaši na susretu Toronta i Čikaga! (VIDEO) 

OPET SKANDAL SA SUDIJAMA: Bačka razmišlja o istupanju iz Superlige zbog bahatosti sudija!

VELIKI POVRATNIK: Runi ponovo u dresu bivšeg kluba!

ŠVAJCARAC PROPUŠTA VAŽAN TURNIR: Federera nema na spisku za masters u Monte Karlu!