Vikend za nama doneo je nešto neverovatno, čak i za najstarije fudbalsko takmičenje na svetu, „cenjeni“ FA Kup. Ne jedan, ne dva, čak četiri premijerligaška Golijata položila su oružje pred Davidima i to sva četvorica „veličanstvenih“ na svom terenu. Samo se postavlja pitanje, da li je sve bilo čisto i da li je stvarno pobedio fudbal, kako to vole da kažu „gospoda“ Englezi

Prestanite da se pravite Englezi!

> 11:44

Prvo je lider Čelsi, predvođen „Specijalnim“ mađioničarem, Žozeom Murinjom, čovekom koji je znao da sa „malenim“ Portom naslaže na leđa evropske velikane, sa destruktivnim Interom odigra tvist kontra barseloninim majstorima baleta. Taj i takav Čelsi, koji ove sezone ubija u pojam gotovo sve premijerligaše, izveo je najjači sastav, svoju „laku konjicu“ na Stamford Bridž, protiv trećeligaša Bredforda. Poveo bez problema sa 2:0 i svi su očekivali još jednu rutinsku pobedu, pohod na novi trofej, kad ono...

Gosti su dali četiri komada, eliminisali glavnog kandidata za sve trofeje u Engleskoj (možda čak i šire), i pošteno ga osramotili. Kao i njihovog cenjenog stratega, koji je na kraju izjavio „Dogodio se fudbal, što je prelepo“.

Isto su prošli i prvi pratioci, legionari iz Mančestera, koji se od milja zovu „Građani“. Izgubili su kod kuće od drugoligaša Midlsbroa, a trećeplasirani Sautempton i Totenhem, koji je takođe u „probranom“ društvu, izgubili su od Kristal Palasa i Lestera, ekipa koje tek čeka bitka za dalje bitisanje u Premijer ligi. Mančester Junajted i Liverpul su nekako izborili revanše, dok je samo Arsenal od velikana već prošao dalje.

Sve ovo kod Engleza je proizvelo dodatnu euforiju, jedva su dočekali da naglase svoj „ekskluzivitet“ i da kažu kako je samo kod njih moguće da se u ovolikom broju obore na pleća ekipe, koje zajedno vrede milijarde funti. Ali da li se stvarno „dogodio fudbal“, kao što je to Murinjo izjavio? Ili se dogodila – kladionica?!

Kolika je verovatnoća da u jednom danu dođe ovoliko neočekivanih rezultata? Da li je realno da se u kratkom roku događa još jedan dan, poput onog prvog novogodišnjeg, kada su, pre očekivanog snega, popadali svi veliki favoriti? Ali povrh svega, kolike su šanse da se pojavi tiket jednog Britanca, na kom su pogođena sva četiri velika iznenađenja? Pride je odigrana i dvojka na Bolton protiv Liverpula, ali kako je prihvatio ponudu kladionice da uzme pre tog meča 15.000 funti, umesto 180.000 koliko bi dobio da je Bolton pobedio, nije mu bilo više ni važno šta će se dogoditi na Enfildu.

Previše koincidencije, zar ne? Baš kao i 2012. kada je Mančester Siti morao da dobije u poslednjem kolu Kvins Park Rendžers, koji se grčevito borio za opstanak. Gosti iz Londona vodili su sa 2:1 sve do 90. minuta. Tada je prvo došla informacija na Etihad da je njihov konkurent u borbi za opstanak Bolton izgubio meč i više nije bilo šanse da Rendžeri ispadnu. Odjednom u nadoknadi vremena Siti daje dva gola i postaje novi prvak. Nova slučajnost? I tada su Englezi u euforiji govorili kako je to bio neverovatno uzbudljiv finiš sezone i da je to moguće samo kod njih.

Kao što vole da neguju mnoge mitove, tako „gospoda“ sa Ostrva uporno neguju i ovaj da se samo kod njih ne namešta, jer kako bi to bilo moguće kada imaju uvek rasporodate stadione, najbolje sudije, kada sve ekipe ulažu poslednji atom snage na svakom meču itd. Posle „vartolomejske“ subote za premijerligaške velikane, toj „gospodi“ može da se pošalje samo jedna poruka. Nemojte se više praviti Englezi!

Piše: Tanja Mijić