Rano ili ne, tek Radiša Rašula, bek Srema je u 26. godini, u sam smiraj protekle sezone, pred domaćom publikom, iznenada odlučio da okači kopačke „o klin“
BEK Srema odlučio da već u 26. godini kopačke okači o klin
Rašula: Suze zbog svlačionice
Atmosfera o kojoj svi javno govorimo je nešto neobjašnjivo, to jednostavno, mora da se doživi, pokušali smo i da je prepričamo, ali nismo uspeli - kaže Radiša
Za pouzdanog defanzivca duel sa Kolubarom je bila poslednja utakmica u dresu Jakovčana.
- Mišljenja da li je trebalo tako da odlučim sada u najboljim fudbalskim godinama ili da sačekam još koju sezonu su podeljena, ali moja je poslednja. Presekao sam zbog svoje budućnosti i ozbiljnih vansportskih planova - objašnjava Rašula na početku razgovora.
Da li postoji mogućnost da se predomislite?
- Odluku nisam doneo preko noći. Rešio jesam, nazad nema. Odlazim uzdignute glave, ali baš mi je teško...
Protekla sezona bila je vrlo zanimljiva i za Srem i za svakog igrača posebno?
- Pamtiću samo lepe trenutke. A bilo ih je i na treninzima i na utakmicama. Znate, ta atmosfera u Sremovoj svlačionici o kojoj svi javno govorimo je nešto neobjašnjivo. To jednostavno, mora da se doživi. Pokušali smo i da je prepričamo, ali nismo uspeli.
Kako je bilo na samom terenu?
- Igrali smo kao tim. A to se ceni i nagrađuje. Pošto se odlično poznajemo na terenu i izvan njega funkcionisali smo po principu „svi za jednog, jedan za sve“ i to nam se u većini mečeva isplatilo kroz bodovni saldo.
U poslednjoj utakmici ste od prvog minuta, pred oštrom jakovačkom publikom, odigrali za čistu 10.?
- Tako je to kada igrate srcem za klub u kome ste zavoleli „bubamaru“, odrasli, afirmisali se kao igrač. Gol za kraj utakmice je najbolji način da zaokružim uspešan životni period.
Na kraju je bilo i - emocija?
- Nedostajaće mi osećaj dok izlazim na teren, adrenalin tokom meča i sam momenat trijumfa. Za to van stadiona u Jakovu neću moći da nađem zamenu. Ali život ide dalje, neki novi izazovi su preda mnom – optimistički je zaključio najmlađi penzioner kluba iz beogradske ravnice. I ne samo to, već je Radiša Rašula, uzdignuta čela stao uz legende kluba iz beogradske ravnice.
Odbrana srpskoligaša iz Jakova je uvek bila poseban deo tima?
- Srem ima odličnu omladinsku školu koja godinama izbacuje igrače za prvi tim i za elitnu scenu. Svi koji odlazimo imamo pripremljenu zamenu jer se u Jakovu radi planski. Imena nisu najbitnija ali: Strahinja Lazić, Aleksandar Gangolj, Mića Svilar i Dušan Janković mogu i moraju da budu nosioci igre nekog novog Sreama - napomenuo je Rašula.
Kojih trenutaka ćete se najradije sećati u dresu Srema?
- Možda zato što je još uvek sve sveže, ali poslednja utakmica u omiljenom dresu, ova protiv Kolubare mi je definitivno nezaboravna. Tako se, jednostavno namestilo, sve je bilo kako sam prieljkivao. I publika je bila uz mene, a to se pamti. Teške utakmice i nesrećne poraze sam ostavljao za sobom sa dosta muke. Zato se nikada nisam ni trudio da razmišljam o njima – iskren je Rašula.
Savet mlađima
Upornost, pa ostalo...
Spisak onih koji su kao saigrači obeležili Rašuline igračke dane je zaista dug.
- Zahvaljujem se svima u mom Sremu. Posebno saigračima sa kojima sam delio najlepše trenutke za koje znam. Iz ove perspektive mogu da im kažem da se samo uz: jaku volju, želju za dokazivanjem i konstantnu upornost stiže do zacrtanog cilja – poručio je dojučerašnji bek Srema.