Štimac - Momak koji je "Orlovima" dao sebe!

> 12:06

Ako ima glumaca među vama, potvrdićete moju tvrdnju: Kada ste deo scene, nije bitno da li glumite Hamleta, ili tek danskog vojnika koji ne progovara ni reč, uspeh je zajednički. Dubok naklon, i glasan aplauz publike u sebi nosite baš kao i onaj srećnik što je imao priliku da iznese rolu glavnog glumca. Jer bez vas, ni njegov prestiž ne bi bio tako upečatljiv, i čitava priča ne bi imala smisla.

Vladimir Štimac je uvek bio jedan od onih igrača, za koje u junu mesecu nikada niste mogli da garantujete da će se naći na spisku srećkovića koji će otići na veliko takmičenje. Vrlo često podcenjen od strane vaskolikog plebsa, koje je naravno uvek fascinirao neverovatno laki ples Teodosića, ili ubilački instikt Bogdanovića. Kada imate takve saigrače, jasno je, samo vaše prisustvo u njihovoj blizini vam već daje svojevrstan oreol. Nije da Štimac toga nije bio svestan.

Mnogi su ga podcenjivali, i dan danas ga podcenjuju, a verovatno će to činiti i u narednim godinama, koje bude provodio po evropskim parketima. Od mahača peškirima, do onoga ko nosi vodu i lopte "pravim reprezentativcima", njegova uloga u onoj beskrupuloznoj Srbiji koja komentariše događaje z udobnosti sopstvene fotelje je bila varljiva. Međutim, prvo veliki Dušan Ivković, a zatim i sadašnji selektor Aleksandar Đorđević, znali su nešto što je izmicalo većini, pa je pozive za najjači sastav dobijao iz godine u godinu.

Posebno je upečatljiv njegov doprinos osvajanju olimpijskog srebra, kada ga je Aleksandar Đorđević zajedno za Stefanom Birčevićem naknadno pozvao u reprezentaciju. Naime, zbog povrede Nemanje Bjelice, i odustajanja Bobija Marjanovića, pozvana su ova dva igrača, u početku kako se verovalo, samo da popune broj igrača na treninzima. Obojica su se bez pogovora pojavila, otkazavši davno isplanirane odmore sa porodicama, kako bi bili uz svoje prijatelje u svom nacionalnom timu.

Na terenu emotivan, Vladimir Štimac je igrač koji će jednim običnim polaganjem ili zakucavanjem, uneti neobično snažnu energiju ostalim saigračima. I pored toga, što nije bio igrač koji je imao veliku minutažu u našem nacionalnom timu, u prvi plan je izlazila njegova požrtvovanost i odlučnost da u svakom momentu da sve od sebe, kako bi njegov tim pobedio.

Kao, slobodno možemo reći, i kruna karijere, dolazi sezona u Bešiktašu, tokom koje je igrom u oba pravca, zaslužio epitet jednog od najboljih igrača ovog tima, ali i poziv u Efes, velikana turske košarke.

Na kraju, jedno veliko HVALA, za sve što je učinio, za svaki koš, skok, blokadu, i jedno drugarsko doviđenja, nikako zbogom, jer se nadam da će barem još nekoliko sezona špartati evroligaškim parketima.

PIŠE: Vladimir Danilović

Još sporta:

Odmazda Kontea, skoro svi Brazilci na izlaznim vratima, a razlog je samo jedan

Zvezda dočekuje Sports Menadžment

Real našao zamenu za srpskog centra i Ajona

Ako bude hteo da kupuje u januaru, Portugalac će morati najpre da proda